Od 4. prosinca 2013. u muzejskoj Jami Barbari možete razgledati izložbu posvećenu Svetoj Barbari – zaštitnici rudara.Rudnik u Tehničkom muzeju – Jama Barbara iznimno je vrijedan muzejski postav, vjerni prikaz rudarskoga horizonta za eksploataciju ugljena, željezne rude, boksita te ruda olova, cinka i srebra. Rudarska jama ukupne duljine od više od tristo metara, s najvećom dubinom od šest metara, posjetiteljima pruža vjeran i upečatljiv doživljaj pravoga rudnika. Jedna od značajki muzejskog rudnika jest da su u njemu u prirodnoj veličini prikazane sve vrste podgrada koje se upotrebljavaju u rudarstvu, i to u punoj raznolikosti materijala (drvo, metal, opeka, armirani beton itd.) i oblika.
Ove godine Jama Barbara, koja je i u svjetskim razmjerima vrlo rijedak cjeloviti prikaz rudarske tematike, obilježava svoj pedeseti rođendan. Radovi na izradi Rudnika počeli su 1961., a 1963. primio je svoje prve posjetitelje.
Povijest Rudnika počinje pozivom Savjeta Tehničkog muzeja, u suradnji s tadašnjim direktorom Muzeja Predragom Grdenićem, Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu da se uključi u izradu projekta rudarskog odjela u Muzeju na površinskome i u podzemnome izložbenom prostoru. Fakultet se rado odazvao pozivu jer se tako promovirao rudarski studij te je to ujedno bila prilika za očuvanje tehničke kulture i tradicije vezane uz hrvatske rudnike. Olakotna okolnost bila je mogućnost da se rudnik izgradi u prirodnoj veličini u podzemnim prostorima Muzeja koji su služili za ventilaciju izložbenog prostora nekadašnjeg Velesajma. Za izradu projekta rudarskog odjela bio je zadužen prof. dr. sc. Vladimir Abramović, koji je tada bio asistent na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu. Osim u stvaranju rudarskog odjela u Muzeju profesor je sudjelovao i u svim naknadnim obnovama Rudnika.
Prvo sveobuhvatno uređenje, obnova dotrajalih podgrada, bilo je 1975. Tijekom sljedećih godina Rudnik je još nekoliko puta obnavljan i nadopunjivan novim sadržajima. Na radilišta su postavljene lutke rudara u radnim položajima, povećana je zbirka rudarskih alata, a jamske zalihe ugljena i boksita neprekidno se nadopunjuju.
Kroz Rudnik su dosad prošla gotovo dva milijuna posjetitelja. Od samoga se početka njime koriste nastavnici i studenti Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta za održavanje pojedinih segmenata svoje teorijske i praktične nastave te je u njemu izrađeno nekoliko diplomskih radova.
Nakon posljednje obnove 1995., rudarska jama dobila je i svoje ime: Barbara. Kao što nalaže rudarska tradicija, i muzejska jama dobila je žensko ime – po zaštitnici rudarâ Svetoj Barbari.
Izložbom u muzejskoj Jami Barbari želimo isplesti priču o Rudniku, koji je nastao iz tradicije rudarstva na teritoriju Hrvatske, a u znaku rudarske zaštitnice po kojoj je nazvana i naša jama, te uspostaviti poveznicu s vjerskim objektima povezanima s rudarstvom.
Prolazeći rudnikom, posjetitelji mogu vidjeti prikaze pojedinih rudnika iz Hrvatske, koji su danas uglavnom zatvoreni. Konjščina, Ivanec i Golubovec rudnici su koji su pripadali nekadašnjim Zagorskim ugljenokopima. U središnjem dijelu tog područja, u Bedekovčini, izgrađena je crkva Svete Barbare, djevice i mučenice, koja je ujedno i zaštitnica te općine. Crkve posvećene toj zaštitnici izgrađene su i u Raši, Rudama i Zagrebu (Vrapče), mjestima koja su poznata po rudnicima, čiji se prikazi također mogu vidjeti u Rudniku.
Sveta Barbara, djevica i mučenica, veoma je omiljena u vjerničkom puku. Njezin blagdan slavi se 4. prosinca.
Prema legendi iz 7. stoljeća, za koju nema povijesnog temelja, živjela je u 3. stoljeću u Dioklecijanovoj prijestolnici Nikomediji u Maloj Aziji. Učenu i oštroumnu djevojku iz imućne obitelji otac je čuvao u bogato opremljenoj kuli bojeći se da joj se tko ne približi. Unatoč tome Barbara se počela zanimati za kršćanstvo te se, skrivajući to od oca, pokrstila. Pretpostavlja se da ju je krstio ugledni kršćanski teolog Origen. Postavši kršćankom, Barbara je dala napraviti i treći prozor na kuli kao simbol Presvetog Trojstva, a na vrata je stavila križ da je podsjeća na Kristovo otkupljenje. Kad je ocu priznala svoje obraćenje na kršćanstvo, on ju je stavio na muke pa joj odrubio glavu, nakon čega je pao mrtav, pogođen munjom u strahotnoj grmljavini.
Tijekom mnogih stoljeća svetica je postala mnogostrukom zaštitnicom: tvrđava, tornjeva, graditelja, zidara, topništva i ljevača topova (često je prikazana s topom), vojnika općenito, vatrogasaca i svih koji rade s vatrom (što je povezano s gromom i munjom iz legende). Poznata je i štovana kao zaštitnica rudara, koji su, radeći pod zemljom, u stalnoj opasnosti. Štuju je i bušači tunela u stijenama i općenito oni koji rade s kamenom. Nju se zaziva kada dođe do nesretnog slučaja ili nagle smrti. Za nevremena joj se seljaci mole da ih zaštiti od groma.
S blagdanom Sv. Barbare u našim su krajevima povezani i adventski običaji: na taj se dan sadi pšenica, koja je simbol novog života i služi kao božićni ukras.
U njezinim je prikazima neizostavna oznaka kula (toranj), a katkad nosi kalež i hostiju te mač ili palminu granu (simbol njezina zavičaja). Najčešći motivi votivnog slikarstva vezani su uz opasnost od iznenadnih oluja i udara munje.
Kako bi ih zaštitila u njihovu opasnom poslu, rudari su u blizini rudnika podizali župne crkve, kapelice i oltare u čast Svetoj Barbari.
U Hrvatskoj se nalazi više od četrdeset crkava posvećenih Svetoj Barbari, od čega jedanaest župnih.
Izložba je postavljena u muzejskoj Jami Barbari, a može se razgledati uz stručno vodstvo prema slijedećim terminima:
UTORAK – PETAK u 12, 13, 14 i 15 sati
SUBOTA i NEDJELJA u 10, 11 i 12 sati