Knjiga Vladimira Tarnovskog Tragom starih zagrebačkih mlinova: vodič za lutanje Zagrebom iz nekih drugih vremena prikazuje dio materijalne baštine grada Zagreba, barem ono što je od te baštine ostalo. Slikom i tekstom, na temelju arhivskih dokumenata, zapisa i fotografija te terenskim istraživanjem i razgovorima sa svjedocima vremena, autor donosi uvid u zagrebačke mlinice (vodenice) nekad i sad.
Knjiga predstavlja dokument koji oslikava povijesni život i materijalno nasljeđe Zagreba. Prema obradi teme knjiga predstavlja polivalentni istraživački pothvat jer zadire u samu prirodu (potoci), u graditeljstvo čovjeka (mlinovi su gradbene forme), u odnos prirode i graditeljstva (mlinica i potok tek u zajedništvu stvaraju novu vrijednost) te u povijest Zagreba jer su mlinice-vodenice trajni pratilac života grada.
Interes čitalačke publike široko je usmjeren – knjiga s jedne strane usmjerava kulturno znatiželjne ljude da posvjedoče navodima u njoj, a s druge strane koristi povjesničarima umjetnosti, etnolozima, arhitektima, povjesničarima i ostalima za daljnja istraživanja suživota s prirodom i „pučke arhitekture“ kao što su mlinice odnosno vodenice.
Knjiga poziva čitatelje na održivi razvoj i očuvanje baštine te će se kao takva zasigurno rado čitati ne samo u Zagrebu već i diljem Hrvatske. Osim toga, zainteresiranim čitateljima može poslužiti i kao vodič po Zagrebu – kako danas tako i „iz nekih drugih vremena“.
Iz pogovora autora:
Zašto sam napisao ovu knjigu?
Bar su dva razloga za to. Jedan je, svakako, određena želja da se prikaže dio naše materijalne baštine, bar ono što je od nje ostalo, da se bar opisno prikaže dio koji je nestao kroz vrijeme i da se, nadam se, pokrene neka akcija da se sačuva ono što, kako sam već spomenuo, postoji, iako većinom u promijenjenom obliku i u vrlo promijenjenom okolišu. A naročito da se sačuva ono što još postoji u skoro originalnom obliku (poput Banićevog mlina u Gračanskom Ribnjaku), kao dragocjeni materijalni dokument jednog vremena. Pada mi na pamet jedna neobična usporedba. Ugrožene životinjske vrste izdvajaju se u zoološke vrtove i rezervate da bi se sačuvale bar u tom obliku. Pitanje je na koji bi se način i u kojem obliku mogli sačuvati dragocjeni materijalni ostaci života i rada nekadašnjih generacija, osobito ako su još u originalnom ili skoro originalnom obliku.
Drugi razlog je želja da na neki način povedem čitatelja u šetnju (prvo virtualnu, a kasnije, nadam se i stvarnu) jednim predjelom našeg grada, koji ima bogatu prošlost. Dočaravajući opisno izgled tog predjela u vremenu o kojem knjiga govori, pokušao sam onima s boljom maštom omogućiti da prolazeći putom od Šestina do Jelačić placa, zamisle taj isti ambijent kakav je bio u drugoj polovici devetnaestog stoljeća i, bar djelomično, u prvoj polovici dvadesetog stoljeća…