U odjelu Astronautika modeli svemirskih letjelica, raketa i orbitalnih stanica naznačuju osvajanje svemira, a u kupoli Planetarija osamdesetak posjetitelja, uz predavanje, može uživati u prikazu zvjezdanoga neba.

Izloženi su modeli najpoznatijih svemirskih letjelica, raketa-nosača i orbitalnih stanica koji zorno prikazuju početke razvoja astronautike. 

U odjelu je najatraktivniji Planetarij, u kojem se pomoću specijalno konstruiranog projektora prikazuje izgled zvjezdanog neba od Sjevernoga pola do ekvatora, u bilo koje doba noći i u bilo koje godišnje doba.

Planetarij je otvoren za javnost 18. svibnja 1965. Njegov pogon zasnovan je na posebno konstruiranom Zeissovu projektoru, kojim se putem projekcije (oko 5000 zvijezda) prikazuje gibanje zvijezda, zviježđa i planeta, odnosno prividno kretanje Mjeseca, Sunca i raznih kometa. Uz prigodnu glazbu i naraciju voditelja Planetarija prikazuje se i predstavlja simulacija zvjezdanog neba. Dočarava se položaj zvjezdanog neba u svim godišnjim dobima i pozicijama. Posebnim uređajem mogu se u nekoliko minuta postići promjene u gibanju koje u prirodi traju desetke tisuća godina.

U Demonstracijskom kabinetu Nikole Tesle posjetitelji s tribina prate desetak pokusa o izumu elektromotora (generatora) izmjenične struje, odnosno okretnome magnetskom polju, Teslinim visokofrekventnim strujama i bežičnom prijenosu elektromagnetskih titraja, brodu s daljinskim upravljanjem, modelu Tesline turbine i drugome, uz mogućnost aktivnog sudjelovanja u nekima od njih. Posjetitelji se također mogu upoznati s Teslinim životnim putem i priznanjima koja su mu dodijeljena.

Dok se ne izvode pokusi, posjetiteljima se približavaju život i djelo Nikole Tesle raznim multimedijskim sadržajima; između ostaloga filmom koji prikazuje pokuse. Postav Kabineta multimedijski prikazuje djetinjstvo, školovanje, život i rad u Americi te odlikovanja i priznanja Nikole Tesle.

Vrijednost životnog djela Nikole Tesle prepoznata je već prigodom svečanog otvorenja Tehničkog muzeja u Zagrebu 14. siječnja 1963., kada je ujedno obilježena dvadeseta godišnjica smrti toga genija i velikana znanosti i tehnike. Već je tada dio Muzeja u odjelu Transformacija energije bio posvećen pokusima s Teslinim transformatorom, u kojima su mogli sudjelovati i posjetitelji.

Stalni postav Demonstracijskoga kabineta izuma Nikole Tesle otvoren je 1976. prigodom obilježavanja 120. godišnjice Teslina rođenja. Njegova je muzeološka koncepcija bila specifična jer su se u njemu izvodili pokusi s rekonstrukcijama najpoznatijih Teslinih izuma izrađenih prema originalnim Teslinim nacrtima i patentnim prijavama, u većini slučajeva metodama i materijalima iz vremena u kojem je živio. Izlošci su napravljeni u radionicama Muzeja, a proračune za njihovu izradu napravili su i radove nadzirali Franjo Kičinbači iz Školskog centra Ruđer Bošković i Miroslav Mirković, kustos Tehničkoga muzeja.

Sadašnji izgled Kabineta rezultat je rekonstrukcije 2006. godine, čime je postignuto da bude suvremeniji, dinamičniji i stalno dostupan posjetiteljima.

Izloženih četrnaest klipnih motora s unutrašnjim izgaranjem te jedan mlazni motor zorno prikazuju razvoj avionskih motora od Prvoga svjetskog rata do pedesetih godina 20. stojeća.

Riječ je o vrijednim izlošcima kao što su: 6-cilindrični, redni, vodom hlađeni, motori iz Prvoga svjetskog rata: Hiero 6, snage 214 KS, proizvođača Warchalowski Eissler, Beč, Austrija, i Benz Bz III, snage 150 KS, proizvođača Daimler Motoren Gesellshaft, Njemačka, te ruski Salmson, 9-cilindrični motor, u zvijezda-izvedbi, snage 120 KS. 

Iz međuratnog su razdoblja dva 12-cilindrična motora Loraine – Dietrich, francuskog proizvođača Societe des moteurs et automobiles Lorraine, model LD 13, vodom hlađeni u "V" izvedbi, snage 400 KS iz 1924., ugrađivan i jugoslavenski avion Fizir-Lorraine hrvatskoga konstruktora Rudolfa Fizira te model 12 Eb, zrakom hlađeni motor u "W" izvedbi, snage 450 KS, iz 1928., masovno montiran u avione Breguet 19, ali i u avion avion Fizir, F1G. Iz istog je razdoblja i Walter Minor 6-III, 6-cilindrični redni motor, snage 160 KS, proizveden u beogradskoj tvornici 21. maj po češkoj licenci Walter, a ugrađivan u poznati avion Fizir-FN. Jupiter, 9-cilindrični u zvijezda-izvedbi, zrakom hlađeni motor, snage 500 KS, proizveden u Industriji aeroplanskih motora Rakovica iz Beograda, po francuskoj licenci Gnome-Rhone, bio je ugrađivan u hidroavione Fizir-Jupiter konstruktora Rudolfa Fizira.

Tu su i francuski Hispano-Suiza, model 14 AB 11, 14-cilindrični, zrakom hlađeni motor, u izvedbi dvostruke zvijezde, snage 670 KS, zatim engleski Rolls-Royce, model Merlin II, 12-cilindični motor u "V" izvedbi, snage 990 KS, te iznimno vrijedni njemački Daimler-Benz, model 601 B1, 12-cilindrični, u obrnutoj "V" izvedbi, tekućinom hlađeni motor, snage 1150 KS, koji je bio ugrađivan u čuvene lovce Messerschmitt, Bf 110 . 

Poslijeratno razdoblje, pedesete godine 20. stoljeća, predstavlja nova vrsta avionskih motora – turbomlazni motor američkog proizvođača Allison Engine Company , model .J 35 A21, potiska 24,91 kN, ugrađivan u lovce F-84 Thunderjet .

Veći broj motora izveden je u djelomičnom presjeku kako bi se mogli vidjeti detalji konstrukcija. 

U postavu s avionskim motorima izložen je  i brodski dvotaktni, protuklipni, dizelski motor Deltic, D18-IIB-A, snage 2500 KS, engleskog proizvođača D. Napier & Son, Engleska, iz 1961. Riječ je o kultnoj vrsti motora razvijenog za potrebe britanske ratne mornarice, sjajnih tehničkih karakteristika i masovno upotrebljavanog u dizelskim električnim lokomotivama. Izloženi primjerak jest nerabljeni, pričuvni motor nabavljen za potrebe Titove jahte Podgorka, u koju su bila ugrađena tri takva motora.

Čovjek je oduvijek u stalnoj potrazi za novim izvorima energije i novim načinima pretvorbe prirodnih izvora energije (sunce, vodeni tokovi, vjetar, drvo, fosilna goriva…) u oblike energije (toplinske, mehaničke, električne…) nužne za njegov opstanak. Stoga je i razvoj ljudskoga roda u izravnoj vezi s količinom raspoloživih i upotrebljivih energetskih izvora. Prikaz povijesnoga razvoja tehničkih rješenja naprava, strojeva, uređaja i postrojenja koji su, pretvarajući energiju iz jednog oblika u drugi, omogućili dosege suvremene civilizacije osnovni je sadržaj odjela Transformacija energije.

Odjel kronološki prati primjenu mišićne energije, energije vode i vjetra, parnih postrojenja, motora s unutarnjim izgaranjem, elektroenergije, nuklearne energije i obnovljivih izvora energije. 

U odjelu su postavljene sljedeće cjeline:

Mišićna (muskulatorna) energija

Prikazuje naprave za upotrebu snage ljudskih mišića i mišićne energije životinja.

"Posudba" energije – energija vode i vjetra

Sljedeću razvojnu fazu karakterizira okretanje čovjeka prirodi i njezinim izvorima energije – upotreba snage vjetra i vodnih tokova. Vjetrenjače su izgrađivane u svim dijelovima svijeta i svojim su krilima zarobljavale energiju vjetra pretvarajući je u koristan rad – okretanje žrvanjskoga kamena. Izgradnja prvih vodenica, mlinova pokretanih snagom vode, počela je još u rimsko doba, a njihove tehničke izvedbe neprekidno su se usavršavale. Usavršavanja vodnih kola radi iskorištenja većih energija vodnih tokova dovela su početkom 19. stoljeća do konstrukcija prvih vodnih turbina.

Parna postrojenja

Početkom 18. stoljeća u Engleskoj se zbog povećanja opsega proizvodnje (rudokopi, metalurgija, tekstil…) javlja potreba za novim pogonskim strojevima koji bi davali znatno veće količine mehaničke energije uz pouzdan i neprekidan rad. Sve to omogućit će izum parnoga stroja (T. Savery, T. Newcomen i J. Watt), s kojim počinje doba upotrebe vodene pare i toplinskih strojeva. Nijedno otkriće na području energetike nije izazvalo tako revolucionarne promjene kao izum parnog stroja. Zbirka parnih postrojenja prezentira ta dostignuća.

Motori s unutarnjim izgaranjem

Budući da parni stroj ne može udovoljiti svim zahtjevima i potrebama industrijskoga društva, javljaju se potrebe za manjim i laganijim pogonskim strojem, što se ostvaruje u drugoj polovini 19. stoljeća izumom motora s unutarnjim izgaranjem (E. Lenoir). Tako će nastupajuće 20. stoljeće obilježiti velika upotreba Ottovih i dizelskih motora, turbina i raketnih motora. U težnji za pronalaženjem još savršenijih načina iskorištavanja toplinske energije nastali su motori s unutarnjim izgaranjem, koji su našli široku primjenu na svim područjima ljudske djelatnosti (kao stacionarni u industrijskim pogonima ili ugrađivani u sredstva kopnenoga, vodenog i zračnog prometa). Posebno se ističe zbirka avionskih motora.

Elektroenergija

Prateći povijesni razvoj transformacije energije, dolazimo i do zbirke koja tumači upotrebu toga, do danas najkorisnijega poznatog oblika energije.

Nuklearna energija

Elektroenergija je upotpunjena prikazom osnovnih pojmova vezanih uz nuklearnu energiju te primjene i upotrebe nuklearne energije u proizvodnji električne energije, s posebnim naglaskom na radu Nuklearne elektrane Krško u Sloveniji.

Info kutak o radioaktivnom otpadu 

U suradnji s TMNT, Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško, u stalnom postavu Muzeja predstavlja javnosti Info kutak o radioaktivnom otpadu, s ciljem uključivanja, informiranja, i educiranja javnosti u tematiku nastajanja te zbrinjavanja radioaktivnog otpada.

Sustav gospodarenja radioaktivnim otpadom obuhvaća prikupljanje i razvrstavanje (klasificiranje) otpada, predobradu, obradu te odgovarajuće kondicioniranje u oblik prikladan za rukovanje, transport, skladištenje i konačno odlaganje otpada u za to predviđeno trajno odlagalište. Takav sustav gospodarenja osigurava zaštitu sadašnjih i budućih generacija od rizika nastalih obavljanjem djelatnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada.

Info kutak o radioaktivnom otpadu na interaktivan i pristupačan način objašnjava osnovne pojmove radioaktivnosti i doze zračenja, vrste, svojstva i količine radioaktivnog otpada te put radioaktivnog otpada od njegova nastanka do zbrinjavanja. Cilj postava je približiti javnosti specifičnu tematiku vezanu za zbrinjavanje takve vrste otpada.

Prostor odjela i infocentra Obnovljivi izvori i energetska učinkovitost podijeljen je na dva dijela. U izložbenom su dijelu 83 izloška, a zasebnu cjelinu čine knjižnični dio EdukaEnergiana i prostor za radionice i prezentacije. Izložbeni dio odjela sadržava devet cjelina.

Pet je cjelina o obnovljivim izvorima energije: biomasa i biogoriva, vjetroelektrane, sunčani toplovodni sustavi i sunčane elektrane, dizalice topline povezane s tlom i hidroelektrane. Obnovljivi su izvori energije oni koji se upotrebom ne troše jer se stalno obnavljaju, u kratkom razdoblju. Iako su se ljudi veći dio povijesti koristili obnovljivim izvorima, posebno biomasom i energijom vode, u 19. je stoljeću ugljen omogućio brzu industrijalizaciju, u 20. nafta je ostvarila globalnu mobilnost, a u 21. vraćamo se obnovljivim izvorima energije, zahvaljujući novim tehnologijama pretvorbe, uz prirodni (zemni) plin, koji je zasad najčišći prijelazni fosilni energent.

Ostala četiri segmenta odjela odnose se na energetsku učinkovitost u zgradarstvu, kućanskim uređajima i rasvjeti te hibridna električna vozila. Energijom se možemo razbacivati, ali se možemo njome i učinkovito koristiti, tako da s manje energije dobijemo isti učinak. Ako rabimo štedne žarulje, gradimo dobro izolirane, pasivne, niskoenergetske zgrade ili zgrade s nultom potrošnjom energije, koristimo se učinkovitim kućanskim aparatima, ulažemo u ekoinovativnu industrijsku proizvodnju te visokoučinkovita prometala, moguće je nastaviti živjeti bolje, a trošiti manje energije.

Na prošlost upotrebe obnovljivih izvora energije podsjećaju izlošci iz fundusa Tehničkog muzeja: vodeničko kolo te funkcionalni model vjetrenjače mlina s pomičnim krovom prema nacrtu Fausta Vrančića, hrvatskog izumitelja iz 16. stoljeća. Kod energetske učinkovitosti prošlost sa sadašnjošću povezuju izložene žarulje sa žarnom ugljenom i metalnom niti (žarulja s volframovom niti izum je prof. dr. Franje Hanamana) te stari kućanski uređaji: perilica i štednjak.
Pri izboru izložaka osobito su istaknuti hrvatski proizvodi ili projekti ostvareni u Hrvatskoj. Tako u prostoru obnovljivih izvora energije možemo vidjeti plosnati Stirling-Kolinov motor na vruću vodu, pirolitički kotao na drva i kotao na pelete, makete vjetroagregata i vjetrolektrane Pometeno brdo, fotonaponske module i model sunčanoga toplovodnoga grijanja u prirodnoj veličini. Izložene su maketa prve pasivne kuće u Hrvatskoj (mjerilo 1 : 30) i maketa ugla kuće u prirodnoj veličini. Pozornost privlače i funkcionalni izlošci koji vjerno dočaravaju upotrebu: funkcionalni model presjeka obiteljske kuće s integriranim sustavima obnovljivih izvora energije i uređaj za prikaz potrošnje električne energije klasične i štedne rasvjete.

Upotreba vatre (u počecima za rasvjetu i grijanje, zatim i za pripremanje hrane te konačno i u metalurgiji) jedna je od osnovnih tekovina evolucije koja čovjeka izdvaja od životinja. No otkad čovjek upotrebljava vatru, bori se s njom kao izvorom opasnosti. Zaštita od požara stara je koliko i poznavanje vatre. Čovjek se oduvijek odupirao opasnostima od vatre tehničkim dostignućima svoga vremena. 

U odjelu Vatrogastvo prikazan je povijesni razvoj vatrogasne tehnike većim brojem izvornih izložaka: vozila, aparata i uređaja.

Na početku se tumači gorenje kao kemijski proces te mogućnosti njegova prekidanja, to jest gašenja (odvajanje gorive tvari od vatre, ohlađivanje i ugušivanje), a u nastavku je dan prikaz vatrogasnih naprava od početaka do danas.

Posebna pozornost posvećena je rješenjima za vatrodojavu i gašenje u različitim uvjetima, kao na primjer na moru, u tunelima, rudnicima i drugdje.

U odjelu zapažamo zaprežna momčadska vatrogasna kola iz druge polovine 19. stoljeća, parnu vatrogasnu štrcaljku Kernereuter iz 1889., automobilske vatrogasne ljestve Magirus K-20 iz 1924. i kombinirano vatrogasno vozilo Chevrolet iz 1931. (svi su se upotrebljavali u Vatrogasnoj brigadi Zagreb) te vatrogasnu štrcaljku Seltenhofer iz 1928. koju je rabio DVD Brdovec.

Od mnogih priča povezanih s muzejskim predmetima iz Tehničkog muzeja karakteristična je ona o parnoj vatrogasnoj štrcaljki Kernereuter iz 1889. Dobivši glavni zgoditak na lotu od 2900 forinti, gospodin Julio Zigeunner, konobar u uglednom restoranu Lovački rog iz Ilice u centru Zagreba, daruje navedeni iznos Dobrovoljnome vatrogasnom društvu u Zagrebu radi kupnje suvremene vatrogasne štrcaljke. U Beču je nabavljena prijevozna parna vatrogasna štrcaljka s konjskom zapregom, koja je u čast darodavcu nazvana Julijeva parnjača i koju zagrebački vatrogasci ubrzo rabe u požaru 2. ožujka 1890.

Svladavanje prostora iz puke potrebe, putovanja ili transporta staro je koliko i sam čovjek.  Tisućljećima je čovječanstvo korak po korak osvajalo prostranstva kopna, mora, rijeka i jezera te konačno u vijeku u kojem živimo pobijedilo i Zemljinu gravitaciju – od letova prvih aviona do leta na Mjesec. Odjel Prometna sredstva sažeto prikazuje povijesni razvoj prometnih sredstava na kopnu, vodi i u zraku.

Kopneni promet

Po svojoj tjelesnoj građi čovjek je kopneno biće pa je stoga i kopneni promet najstariji oblik prometa. Na samom početku upoznajemo čovjeka pješaka. Nešto poslije kao pomoć pridružuju mu se životinje poput konja, deva i slonova, koje mu služe za jahanje. Kotač, osnovni element prometnih sredstava na kopnu, izumljen je 3000 godina prije Krista. Kopnena vozila najprije je pogonio čovjek, no ubrzo je ljudska snaga zamijenjena životinjskom.

Od samih početaka čovjek je nastojao načiniti vozilo koje bi se pokretalo vlastitim pogonom. Razvoj kopnenih vozila sa samostalnim pogonom omogućen je tek izumom parnog stroja, koji je najveću primjenu naišao kod pogona vozila na tračnicama, dok su cestovna vozila trajno riješila problem pogona tek primjenom motora s unutarnjim izgaranjem. U ovom dijelu postava Tehničkoga muzeja izloženi su različiti bicikli, motorne saonice, motorkotači i automobili pokretani benzinskim ili dizelskim motorima, vozila na gusjenice, tramvaji i lokomotive.

Vodni promet

Vodene zapreke čovjek je najprije savladavao plivanjem. Nakon toga je sam izradio prva plovila: ladve, splavi, prve čamce, brodove pokretane veslima te na koncu jedrenjake pokretane, uz vesla, energijom vjetra. Usavršavanjem parnih strojeva u 18. stoljeću oni se ugrađuju u plovila koja nazivamo parobrodima. Nakon parobroda dolazi tzv. motorni pogon, primjenom motora s unutarnjim izgaranjem odnosno dizelskog motora, koji kao gorivo upotrebljava naftu i naftne derivate.

Sredinom 20. stoljeća načinjeni su brodovi koje pokreće atomska energija.

Zrakoplovstvo

San čovjeka da poleti poput ptice star je vjerojatno kao i samo čovječanstvo. Na to nas podsjeća poznata grčka legenda o Dedalu i njegovu sinu Ikaru, koji su uspjeli poletjeti uz pomoć krila izrađenih od ptičjeg perja. Problemu letenja na znanstvenoj osnovi prvi je pristupio Leonardo da Vinci. Prve uspješne letove čovjek je ostvario letjelicama lakšim od zraka – balonima.

Tek primjenom motora s unutarnjim izgaranjem načinjene su letjelice koje se vlastitim pogonom dižu u zrak, kreću u željenim smjerovima i sigurno se vraćaju na zemlju. Daljnjim razvojem zrakoplova klipne motore zamijenili su mlazni te konačno raketni, koji su omogućili i letove u svemir.

Soba – muzeorama Zemljomjerstvo – katastarski prikazuje gruntovni ured s kraja 19. i početka 20. stoljeća. 

Brojne skice, nacrti, zemljovidi, topografske karte, katastarski planovi, dokumenti i knjige pružaju posjetiteljima informaciju  o razvoju zemljomjerstva u Hrvatskoj. Prostor upotpunjuju geodetski instrumenti (teodoliti, niveliri, kipregli i gledače), različite sprave za mjerenje, mehanički računski strojevi te crtaći pribor – sve od olovke do teodolita – predmeti karakteristični za to vrijeme.

Čovjek, sakupljač hrane i lovac, prije otprilike deset tisuća godina počinje kultivirati biljke i pripitomljavati životinje. Pritom primjenjuje posve nove tehnike i izume, koji uzrokuju velike i korjenite promjene u načinu življenja čovjeka, a zbog jačine promjena to razdoblje obično zovemo "poljoprivrednom revolucijom".

Tako nastaje nova djelatnost poljodjelstvo, koja je usmjerena na proizvodnju biljnih i životinjskih proizvoda potrebnih čovjeku. Za rad se primjenjuju raznovrsna oruđa i tehnike uzgoja.

Odjel upoznaje posjetitelje s osnovnim pojmovima vezanim uz obradu tla i alatima koji se upotrebljavaju u tu svrhu. Podijeljen je na zbirku kopaćih sprava (motike i lopate) i zbirku oraćih sprava (rala, plužice i plugovi).

Osnove poljodjelstva

Kultivirane biljke stavljamo u tlo kako bismo im osigurali uvjete za nesmetan rast i razvoj, a da bismo to mogli uspješno činiti, potrebno je tlo obraditi, odnosno izlomiti i usitniti njegovu površinu. U počecima obrade tla za to se upotrebljavaju vrlo jednostavna ručna oruđa, izrađena od drva, kosti i/ili kamena. Udomaćivanjem životinja – marve dolazi do promjena, pa najteže poslove, u koje svakako spada i obrada tla, preuzimaju životinje. Da bi se snaga životinja učinkovito upotrijebila, nastaju sprežna oruđa, a osobito je važan nastanak pluga, koji će, uz neka usavršavanja, biti osnovno oruđe za obradu tla sve do danas.

Oruđa za ručnu obradu tla

Riječ je o šezdeset devet izložaka, većinom industrijskih proizvoda koji su karakteristični za upotrebu na našim prostorima. Na zidu iza izložaka možemo vidjeti crteže razvoja oruđa za ručnu obradu tla i njihova konstrukcijska rješenja u drugim dijelovima svijeta.

Povijest razvoja oruđa za ručnu obradu tla traje sve do danas jer su se ona, unatoč velikom napretku, održala u nekim uvjetima.

U odjelu su prikazana oruđa koja možemo podijeliti u dvije skupine: motike (pri radu se zamahuje – kopa) I lopate/štihače (pri radu se pritišće – ruje/štiha).

Oruđa za sprežnu obradu tla

Povijest razvoja oruđa za sprežnu obradu tla prikazana je kroz dvije vrste oruđa: rala i plugova, koji se razlikuju prema načinu rada.

Rala

Ralo je najstarija i najjednostavnija oraća sprava koja pri radu ruje i donekle razbacuje zemlju. Sastoji se od dugačke drvene grede gredelja (oje), koja je nosač glavnih dijelova i na koju se s jednoga kraja, obično preko jarma, privezuje tegleća stoka, a na drugom je kraju ručica za upravljanje. Na ručicu se nastavlja plaz, kojim se oruđe oslanja (plazi) o tvrdi dio tla. Kada su ručica za upravljanje i plaz od istoga komada drva, kažemo da ralo ima ralicu. Na vrhu plaza ili ralice nalazi se metalni dodatak lemeš, koji reže zemlju vodoravno s površinom tla, a za rala je svojstveno da je lemeš simetričan. Rala su zastupljena s jedanaest predmeta, od kojih su tri netipična rala jer sadržavaju dijelove karakteristične za plug.

Plugovi

Plug je sve do danas najvažnija oraća sprava, a svojom masivnijom konstrukcijom omogućuje dublje rezanje i prevaljivanje zemlje na jednu stranu, što zovemo oranje (usavršavanje je išlo u smjeru prevrtanja zemlje). Obrada plugom uzrokuje mrvljenje, miješanje i okretanje čestica tla, što tako obrađeno tlo čini vrlo pogodnim za razvoj usjeva. Plug, za razliku od rala, u pravilu ima kolica ornice, na koje se naslanja gredelj, koji je kraći nego kod rala, a rezanje zemlje okomito na površinu tla obavlja se pomoću crtala. Najveća razlika, a ujedno i najvažniji dio pluga jest daska ili odgrnjača, koja osigurava da plug može i prevaljivati (prevrtati) zemlju. Osim toga lemeš je proširen i oštar samo s jedne strane (asimetričan), a najčešće ima dvije ručice za upravljanje. Plugovi su zastupljeni s deset izložaka, od kojih je jedna plužica, koja je prijelazni oblik od rala prema plugu, pa ima svojstva i jednog i drugog oruđa, a pri radu pliće reže i prevaljuje zemlju na jednu stranu. Plužica poput rala nema ornice i nosač glavnih dijelova jest dugački gredelj, a poput pluga ima dasku.

Na lijevoj su strani u odjelu, na zidu u pozadini, oruđa za sprežnu obradu tla, crteži, karte i skice iz kojih možemo doznati nešto više o oranju, konstruktivnim tipovima oraćih sprava i nazivima njihovih dijelova, kao i o njihovoj rasprostranjenosti u Europi i Aziji.

U nastojanju da proširi ovaj odjel, da prikaže i druge načine i sredstva kojima se čovjek može koristiti prirodnim bogatstvima, a da istovremeno ne nanese štetu prirodnom okolišu, u okviru odjela postavljen je i Apisarij – postav staklenih oglednih košnica sa živim pčelama. 

Apisarij

Pripitomljavanjem su mnoge životinjske vrste ukroćene i postale poslušne čovjeku. Neke životinje koje danas smatramo domaćima, primjerice pčele, po svojim se navikama ne razlikuju od divljih. Njihovo udomaćivanje možemo zahvaliti vještini čovjeka da shvati prirodu njihova ponašanja i da to iskoristi kako bi od njih dobio ono što želi.

Povijest uzgoja pčela u Apisariju je prikazana četirima košnicama i jednom jednostavnom napravom, citkom.

Pčele i tehnika uzgoja

Posebnost je Apisarija u živim pčelama koje su smještene u tri košnice sa staklenim stijenkama. Iz košnice vode prolazi zaštićeni pleksistaklom koji omogućuju pčelama nesmetan izlazak iz Muzeja. Pčele se na taj način same opskrbljuju za osnovne životne potrebe.

U odjelu Rudarstvo, geologija, nafta posjetitelj se upoznaje s mineralima, stijenama, uzorcima ruda i različitim načinima eksploatacije mineralnih ležišta, tehnikama rudarstva, nastankom nafte i plina te njihovim načinima otkrivanja i tehnologijama vađenja i prerade.

Čovjek se počeo baviti rudarstvom u dalekoj prošlosti, još u starijemu kamenom dobu. Tako je rudarstvo jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti, koja traje još i danas. Rastom ljudskih potreba i spoznaja razvijala se i rudarska djelatnost, a unutar rudarske djelatnosti i pojedine specijalističke grane, koje su poslije postale zasebne djelatnosti. Tako se iz potrebe za pronalaženjem novih rudnih bogatstava razvila geologija, a koncem devetnaestog stoljeća i naftno rudarstvo. Geologija je počela proučavati građu i nastanak našeg planeta kako bi dala odgovor na pitanje: "Gdje se nalazi rudno blago?"

Tražeći odgovor na to pitanje, došlo se do širih spoznaja o Zemlji, ali i do novih pitanja na koja geolozi pokušavaju dati odgovor. Nafta je prije svega energetska mineralna sirovina, koja je čovjeku postala zanimljiva razvojem automobilske industrije, a poslije i ostalih industrija. Porastom potreba za naftom razvila se naftna industrija.

Model rudnika ugljena i metala u prirodnoj veličini smješten je u podzemnim prostorima Muzeja koji su služili za ventilaciju izložbenog prostora nekadašnjeg Velesajma. Rudarska jama ukupne duljine od više od tristo metara, s najvećom dubinom od šest metara, posjetiteljima pruža vjeran i upečatljiv doživljaj pravoga rudnika. Rudnik daje prikaz rudarskoga horizonta za eksploataciju ugljena, željezne rude, boksita te ruda olova, cinka i srebra. Jedna od značajki muzejskog rudnika jest da su u njemu u prirodnoj veličini prikazane sve vrste podgrada koje se upotrebljavaju u rudarstvu, i to u punoj raznolikosti materijala (drvo, metal, opeka, armirani beton itd.) i oblika.

Muzejski rudnik i u svjetskim je razmjerima rijedak cjeloviti prikaz rudarske tematike izgrađen sukladno tehnologiji sredine 20. stoljeća.

Radovi na izradi Rudnika počeli su 1961., a 1963. primio je svoje prve posjetitelje. Projektiran je u suradnji s Rudarsko-geološko-naftnim fakultetom. Rudnik je više puta obnavljan, a nakon posljednje obnove 1995., rudarska jama dobila je ime Barbara po zaštitnici rudara Svetoj Barbari. 

Danas je Rudnik Muzeja jedini "živi" spomenik napuštenih i zaboravljenih podzemnih kopova u Hrvatskoj.