U ožujku 2019. u Rudniku TMNT-a izvedene su akcije spašavanja u sklopu projekta MINERS. U projektu su sudjelovali Rudarski fakulteti iz Švedske, Irske, Austrije i Njemačke, te RGN fakultet u Zagrebu. U TMNT su se održale praktične vježbe spašavanja u rudniku, što prikazuje ova izložba. Izloženi su i muzejski predmeti vezani uz spašavanje u rudnicima.
Rudarstvo postoji od prapovijesti, a uz napredak tehnologije rudnici su se kopali sve dublje u Zemljinu koru. Opasnost koja je oduvijek bila vezana uz rudnike jest urušavanje, ali se najviše strahuje od požara i eksplozija. Oni se ne događaju često, no kao posljedicu imaju velike materijalne gubitke i tragične ishode, opasne po život rudara.
Rad u rudniku svrstava se među najopasnija zanimanja. Kako bi se opasnost svela na minimum te smanjio broj stradalih, velika pozornost pridaje se sigurnosti u rudnicima. Spašavanje u rudnicima s ubraja se među najteža, ali i najčasnija ljudska nastojanja spašavanja života. Požari i eksplozije u rudnicima i dalje su prisutni unatoč kontroli potencijalnih opasnosti.
Najveća rudarska nesreća na prostorima Hrvatske dogodila se 28. veljače 1940. u Raši, uslijed eksplozije metana i ugljene prašine. U dokumentima se navode različiti podaci o broju poginulih i ozlijeđenih. Prema službenom popisu, u rudnik je te večeri sišlo 436 rudara, a točan broj stradalih nikada nije utvrđen. Ni danas, osamdeset godina poslije, još se ne zna stvarna i konačna istina o toj rudarskoj tragediji, a uzroci eksplozije ostali su nerazjašnjeni. Prema zapisima koji se čuvaju u Državnom arhivu u Pazinu, smrtno je stradalo 186 rudara. Procjenjuje se da je uslijed zadobivenih rana i trovanja umrlo još toliko rudara. Ta je podzemna katastrofa druga po opsegu u Europi.
U većini rudnika u svijetu povećava se proizvodnja uz smanjenje broja osoblja. Istodobno se povećavaju dubine kopanja i širine rudnika. To neprestano mijenjanje rudarskog okruženja zahtijeva sofisticirana rješenja za projektiranje i rad rudnika.
Na rudarskim studijima širom svijeta razvijaju se strategije za obuku studenata u rješavanju izvanrednih situacija u rudniku te za pružanje praktičnog iskustva upravljanja potencijalnim scenarijima nesreća i katastrofa pod zemljom. Obuka studenata za procedure spašavanja iz rudnika, upravljanje kriznim situacijama i zaštitu sigurnosti rudara jedinstven je način da se mladim inženjerima istakne važnost sigurnosti u rudniku. Upravo takva obuka bila je dio projekta MINERS, a održala se u muzejskom rudniku TMNT.
Model rudnika ispod prostora Muzeja izgrađen je 1963., u duljini od 360 m, za ilustraciju podzemne eksploatacije mineralnih sirovina. U Rudniku su izloženi, u prirodnoj veličini pojedini elementi bivših zagorskih ugljenokopa: Konjšćina, Ivanec i Golubovec. Također su prikazani istarski ugljenokopi, i to dio rudnika kamenog ugljena Raša. Osim prikaza pojedinih radilišta prikazane su i popratne rudarske prostorije: ulazni portal s niskopom, navozište, priručno skladište alata, skladište eksploziva, protupožarni zidovi, stari rad, transportni i ventilacijski hodnik, jamski zahod, vjetrena stanica i ostali prateći sadržaji. Kako bi se što slikovitije prikazao ugođaj rudnika ugrađeno je stotinjak tipova podgrada od različitoga materijala.
Rudnik Tehničkog muzeja Nikola Tesla tijekom 57 godina postojanja već "ulazi u ozbiljnu životnu dob rudarenja bogatijega rudnog ležišta". Kroz Rudnik jedosad prošlo gotovo 2,5 milijuna posjetitelja.
Autorica izložbe je Davorka Petračić, muzejska savjetnica.
Zahvaljujemo pojedincima i ustanovama na suradnji te ustupljenim fotografijama i filmovima:
Vedranu Kosu, Narodni muzej Labin; HRT-u, Daliboru Kuhineku, Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Realizacija izložbe potpomognuta je sredstvima Ministarstva kulture RH.
Tehnički muzej Nikola Tesla
Savska cesta 18, Zagreb
01/4844 050
marijo.zrna@tmnt.hr