Model zamišljenog Joulevog toplinskog stroja (1851)

Inventarni broj	TMNT;0002349
Vrsta predmeta
Vrijeme nastanka	oko 1975.
Mjesto nastanka
Tehnike	ručna izrada
Mjere	-

Joule nikada nije ostvario ni pokrenuo svoj motor na vrući zrak, nego je samo teorijski opisao kako bi takav stroj mogao izgledati. Svoja razmatranja objavio je u engleskom znanstvenom časopisu Philosophical Transactions 1852. To je bilo punih osamnaest godina nakon što je Ericsson već napravio isti takav motor, ali u mnogo savršenijem obliku. Očito da Joule o tome ništa nije znao jer nije čitao Mechanic Magazine, gdje je gotovo dvadeset godina prije objavljen cjelovit prikaz i crtež Ericssonova motora. Ipak se ne može reći da Joule nije pratio znanstvene časopise, gdje su svoje radove objavljivali čuveni znanstvenici onog doba. Joule posebno navodi Thomsona, Rankinea i Clausiusa, koji su dali iznimno vrijedne teorijske prinose termodinamici. Thomson je otkrio apsolutnu temperaturu, Rankine je pronašao entropiju prije Clausiusa, a sam Clausius zasnovao je mehaničku teoriju topline. Iako je poznavanje teorije neophodno za konstrukciju novih motora, to ipak nije dovoljno, jer se motor mora provjeriti u praksi. Zato prednost pripada Ericssonu, koji je takav motor znatno ranije (1833) napravio i pustio u pogon. Kompresijski cilindar usisava hladni atmosferski zrak i komprimira ga na povišeni pritisak, pa ga potiskuje kroz užarenu zmijoliku cijev, koja se zagrijava ugljenom u dugačkoj peći. Na izlasku iz peći vrući zrak ulazi u ekspanzijski cilindar, u kome vrši koristan rad potiskivanjem radnoga stapa, nakon čega se izbacuje u okolnu atmosferu. Nakon ekspanzije zrak je još vruć, pa se preostala toplinska energija odbacuje neiskorištena u okolinu, jer stroj nema regeneratora.